Đorđe Balašević – Kao talas
October 27th, 2013 | by admin
Advertisement: Negde se pipnu naši mali svemiri kada već pomislim da spavaš .. Zašumi saten, tama se uznemiri i kao
October 27th, 2013 | by admin
Advertisement: Negde se pipnu naši mali svemiri kada već pomislim da spavaš .. Zašumi saten, tama se uznemiri i kao
October 27th, 2013 | by admin
Ovaj život je san .. Mala kuća kraj rampe, snop žućkaste lampe i zalihe tuge .. Nažalost, ružan san ..
October 27th, 2013 | by admin
Svašta se rodi u mutnoj vodi, lukava mrena i glupavi smuđ, karas i bandar, lopov i žandar i ribe što
October 27th, 2013 | by admin
Na Bogojavljensku noć Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i praporci se pokače po prednjoj sobi mog
October 27th, 2013 | by admin
Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine, procvaće zimske ružice po prvi put te godine .. Naić’ će studen
October 27th, 2013 | by admin
Kad odem, kad me đavo isprati glavnim sokakom i kad mesečina zaveje moj trag, nemoj tugovati, jer jednom svakom mali
October 27th, 2013 | by admin
Opet sam snio crni procvetali dud i nekog dragog što me čeka odnekud .. Ključ skriven iznad dovratka, još jedan
October 27th, 2013 | by admin
Na jastuku bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik
October 27th, 2013 | by admin
Nema me više u tvojim molitvama, više me putem ne prate .. A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
October 27th, 2013 | by admin
Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije .. Drug je studirao sa njom,