Danijel Alibabić – Pjesma za Kseniju

Da li treba da se neko zlo dogodi
pa da čovjek bude čovjek da se osvesti
Da li je iz srca sva dobrota nestala?
Naučili se nismo ni na svojim greškama
s’bolom borim se, nedostaješ mi sad
kako je bez tebe prazan ovaj grad…

Kada kazaljke se sklope, pomislim na tebe
i u nebo ovo pogledam
tražim samo jednu zvijezdu sjajniju od drugih
da joj ime tvoje dam
znaš da uvijek jednu svijeću zapalim za tebe
da te čuva dobri Bog…
Ništa više nije isto otkada te nema
da li čujes urlik moj?

Pamtim tvoje oči, još me noću probude
pred njima bi se vojske sveta odmah predale
Pamptim tvoje srce što si slepo pratila
previsoku cenu si zbog toga platila
s’bolom borim se, nedostaješ mi sad
kako je bez tebe prazan ovaj grad