Miroslav Mika Antić – Belo
July 24th, 2016 | by admin
Nebo. Nebo. Sreće dosta. U proleću po drveću od meseca kikot osta. Ej umreću. Ej umreću ispod granja kraj zaspale
July 24th, 2016 | by admin
Nebo. Nebo. Sreće dosta. U proleću po drveću od meseca kikot osta. Ej umreću. Ej umreću ispod granja kraj zaspale
July 24th, 2016 | by admin
Mesec je tupom, krivom kamom posekao jedno vece žuto. Oprosti, bio sam skitnica samo, pa sam u tvoje oči zaluto.
July 24th, 2016 | by admin
Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla.
June 26th, 2016 | by admin
Nije to nikakva bajka. Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute. Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački. Zakovali
June 26th, 2016 | by admin
Zaboravi da negde na svetu postoje tvoji muževi, i moje žene, i postelje u kojima su snovi – zanat. Danas
June 26th, 2016 | by admin
Ovo je pesma jedne košulje, zaljubljene do okovratnika u jednu sasvim banalnu drvenu štipaljku, i glasi: Držiš me na ovoj
June 26th, 2016 | by admin
Reka bi mogla da bude okean, ako se zgrči toliko ima u sebi ogromne, večite vode. Al ako ikada zapne
June 26th, 2016 | by admin
Ako bilo kad osetiš da mrtve stvari koje držiš odjednom menjaju boju i počinju da dišu, moraš ih sam završiti;
June 26th, 2016 | by admin
Ako vam mnogo puta kažem da vas volim, je li to više ljubavi, ili je ista, jedna jedina? Ako svakoga
June 26th, 2016 | by admin
Da li sam svuda gde su mi tragovi Ko zna s čim sam se spajao, a nisam ga ni takao