Nataša Bekvalac

Published on March 17th, 2014 | by admin

0

Nataša Bekvalac – Navika





Advertisement:





Jednom je Bog pogrešio,
da budem s tobom kad je rešio,
jednom sam ja nasela baš,
a ti na mene još ne nasedaš ..

Ja sam tvoje vlasništvo
kad mi daješ kompliment,
kad me samo pogledaš
ja dobrovoljno pišem testament ..

Ostariću i žaliću
što šamar nisam ti uzvratila,
jezik ti dug, moj mladiću,
šteta što nisam ti ga skratila ..

Ćuti sad i sedi tu,
ne gledaj kud odlazim,
ne bi hteo, ni u snu,
na tvoj način da te porazim ..

Jer navika je to
da pretiš i pred svima me brukaš,
al’ sad je gotovo
nemoj posle da mi kukaš …
Neka više, neka manje,
al’ ja sam za poštovanje …

Jednom je Bog pogrešio,
da budem s tobom kad je rešio,
jednom sam ja nasela baš,
a ti na mene još ne nasedaš ..

Ćuti sad i sedi tu,
ne gledaj kud odlazim,
ne bi hteo, ni u snu,
na tvoj način da te porazim ..

Jer navika je to
da pretiš i pred svima me brukaš,
al’ sad je gotovo
nemoj posle da mi kukaš …
Neka više, neka manje,
al’ ja sam za poštovanje …

Jer navika je to
da pretiš i pred svima me brukaš ..
(al’ sad je gotovo)

Jer navika je to, o-o-o …
(da pretiš i pred svima me brukaš,
al’ sad je gotovo …
da mi kukaš …)

Ma samo navika je to …
Navika je, navika je to …

Navika je to..!!






Advertisement:







Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *



Back to Top ↑