Published on March 17th, 2014 | by admin
0Boris Novković – Vukovi umiru sami
Advertisement:
Tišina k’o sidro veže mrak,
u meni polako kopni strah,
ova ljubav je bila priviđenje,
nije ovo moje vrijeme ..
Do zore je ostao još koji sat,
a vani nemir k’o da je rat,
oblačim kaput i odlazim
da sve zaboravim ..
I opet Dunavom plove brodovi,
a ti više za mene ne brini,
k’o lišće sam, vjetar me raznosi,
vukovi umiru sami …
I opet Dunavom plove brodovi,
a ti više za mene ne brini,
k’o lišće sam, vjetar me raznosi,
vukovi umiru sami …
Tišina k’o sidro veže mrak,
u meni polako kopni strah,
ova ljubav je bila priviđenje,
nije ovo moje vrijeme ..
I opet Dunavom plove brodovi,
a ti više za mene ne brini,
k’o lišće sam, vjetar me raznosi,
vukovi umiru sami …
Dunavom, Dunavom,
Dunavom, Dunavom,
Dunavom, Dunavom …
I opet Dunavom plove brodovi,
a ti više za mene ne brini,
k’o lišće sam, vjetar me raznosi,
vukovi umiru sami …
K’o lišće sam, vjetar me raznosi,
vukovi umiru sami …
Dunavom …
Advertisement: