Massimo – Nemam prava

Pitao bi da ostaneš
još jedan dan, makar po podne,
nemam prava ..
Pregazio riječ i ime
u zamjenu za tebe,
nemam prava ..

Razotkrio bih laž o sebi,
jer nisam to što vide,
al’ nema smisla kud to ide ..
Odbacio uspomene
i sve ljude oko sebe
da te imam ..

Tražio bih mjesto
gdje te dotakao nitko
nikad nije ..
Smijao se glasno,
zavodio slatko,
samo što prije ..

Da izbrišem živote koje
vodili smo tamo gdje sve je u redu,
a ništa nije ..
Učinio bih sve to
i još puno, puno više,
al’ nemam prava ..

Razdjelilo se more,
rastočilo se vrijeme,
sad mi nemoć piše bore,
ja živim bez nje, ja živim bez nje …

I shvatit će i razum,
ugasit će se tijelo,
za odslužit ostat će mi
život bez nje, život bez nje …

Za odslužit ostat će mi
život bez nje, život bez nje …

Tražio bih mjesto
gdje te dotakao nitko
nikad nije ..
Smijao se glasno,
zavodio slatko,
samo što prije ..

Da izbrišem živote koje
vodili smo tamo gdje sve je u redu,
a ništa nije ..
Učinio bih sve to
i još puno, puno više,
al’ nemam prava ..

Razdjelilo se more,
rastočilo se vrijeme,
sad mi nemoć piše bore,
ja živim bez nje, ja živim bez nje …

I shvatit će i razum,
ugasit će se tijelo,
za odslužit ostat će mi
život bez nje, život bez nje …

Život bez nje ….