Toše Proeski – Najlepše moje

Najljepše moje,
kada riječi otrovne
ubiju nježnost,
slome najbolje ..

A strast bez razuma …

Ruku pod ruku
bili smo svoji i ničiji,
s kojom lakoćom
vjerni i nevjerni ..

Zbog sujete i gluposti
nismo uspjeli ..

Vjeruj mi, nisam namjerno,
svaku riječ, da mogu, ja bih povuk’o …
Ponosni,
dotakli smo dno ..

Mogu da te ne volim,
ne i da zaboravim,
neoprostivo si mi dužna
zbog tog …

Ruku pod ruku
bili smo svoji i ničiji,
s kojom lakoćom
vjerni i nevjerni ..

Strast bez razuma ..

Moram večeras
svoj bijes da potrošim,
još jednu u nizu
‘mjesto tebe zagrlim ..

Zbog sujete i gluposti
nismo uspjeli ..

Vjeruj mi, nisam namjerno,
svaku riječ, da mogu, ja bih povuk’o …
Ponosni,
dotakli smo dno ..

Mogu da te ne volim,
ne i da zaboravim,
neoprostivo si mi dužna
zbog tog …

Vjeruj mi, nisam namjerno,
svaku riječ, da mogu, ja bih povuk’o …
Ponosni,
dotakli smo dno ..

Mogu da te ne volim,
ne i da zaboravim,
neoprostivo si mi dužna
zbog tog …