Đorđe Balašević

Published on September 19th, 2013 | by admin

0

Đorđe Balašević – D moll





Advertisement:





Odlutaš ponekad
i sanjam sam,
priznajem ne ide,
ali pokušavam
I uvek dodje
D-moll …
Spusti se k’o lopov
po žicama,
ruke mi napuni
tvojim sitnicama,
i teško prođe
sve to …

Jedan D-moll
me dobije,
kako odeš ti
u sobi je …
Glupi D-moll,
uvek sazna kad je to …
Uhvati me čvrsto,
i ne popušta,
lud je za tišinom,
to ne propušta …
I vodi me
u svoj plavičasti dol …

Jedan D-moll
me razvali,
neki bi to prosto
tugom nazvali,
nije to …
Šta je tuga za D-moll

Ponekad te nema
i sasvim sam,
izmišljam način da
malo smuvam dan,
ali je lukav
D-moll …
Pusti da se svetla svud
priguše,
sačeka poslednje
zvezde namiguše …
Vuče mi rukav,
idemo …

Plaši me on
gde si ti,
hiljadu se stvari
moglo desiti …
Glupi D-moll,
za kim tugujem svu noc …
Uzme me u svoju
tamnu kočiju,
nebo primi boju
tvojih očiju …
Znam taj put,
to je prečica za bol …

Jedan D-moll
me razvali,
neki bi to prosto
tugom nazvali …
Nije to,
šta je tuga za D-moll

Ostala je knjiga sa
par nepročitanih strana …
I neke stvarčice od
Herendi porcelana …
I jedan pulover u kom si bila …
I ostala je ploča
Best of Ry Cooder,
i fina mala, plava,
kutijica za puder …
I ja sam te ostao željan
dok me bude,
moja mila …






Advertisement:







Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *



Back to Top ↑